zàstarjelōst

im. ž. G zàstarjelosti, I zàstarjelošću/zàstarjelosti osobina onoga koji je zastario ili svojstvo onoga što je zastarjelo; ant. suvremenost

zàstarjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. zàstarī, 3. l. mn. zàstarē, aor. 3. l. jd. zȁstarje, prid. r. m. zàstario, ž. zàstarjela, s. zàstarjelo, mn. zàstarjeli 1. izići iz uporabe, ne biti u skladu s potrebama suvremenoga vremena [Neki su običaji zastarjeli.] 2. izići iz mode [Tvoje odijelo je zastarjelo.] 3. gosp., prav. prestati biti čijom obvezom [Dug je zastario.]; vidski paranjak: zastarijevati

zàstati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàstanēm, 3. l. mn. zàstanū, imp. zàstani, aor. zàstah/zàstadoh, prid. r. zàstao nakratko zaustaviti kakav rad ili kretanje [~ u govoru; ~ u hodu; ~ u poslu]; vidski parnjak: zastajati

zàstava

im. ž. G zàstavē; mn. N zàstave, G zȁstāvā komad platna određenih boja i znakova, obično pričvršćen za motku, simbol nacije, države, vladara, vojske, stranke, grada, crkve, udruge i dr. [hrvatska ~; stati pod čiju zastavu]; sin. stijeg pren.

zastíditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàstīdīm, 3. l. mn. zàstīdē, imp. zastídi, aor. zastídih, prid. r. zastídio, prid. t. zàstīđen pobuditi u kome osjećaj stida zbog kakva neprimjerena postupka, učiniti da se počne stidjeti; sin. posramiti, postiditi

zastídjeti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. zastídīm se, 3. l. mn. zastídē se, imp. zastídi se, aor. zastídjeh se, prid. r. m. zastídio se, ž. zastídjela se, s. zastídjelo se, mn. zastídjeli se osjetiti stid zbog kakva neprimjerena postupka, početi se stidjeti; sin. posramiti se v. pod posramiti, postidjeti se

zàstirati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàstirēm, 3. l. mn. zàstirū, imp. zàstiri, aor. zàstirah, imperf. zàstirāh, prid. r. zàstirao, prid. t. zàstirān 1. navlačiti zastor ili kakav prostirač preko čega [~ pozornicu] 2. zaklanjati što od pogleda [Oblaci zastiru Sunce.; ~ lice velom]; sin. prekrivati, zakrivati; vidski paranjak: zastrijeti

zástoj

im. m. G zástoja; mn. N zástoji, G zástōjā privremeni prekid kretanja, djelovanja ili rada [~ u proizvodnji; ~ u prometu]

zástor

im. m. G zástora, I zástorom; mn. N zástori, G zástōrā 1. tkanina koja se vješa preko prozora, štiti od pogleda i svjetla ili služi kao ukras; sin. zavjesa 2. pregrada koja dijeli pozornicu od gledališta [kazališni ~; glavni ~]

zastrániti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàstrānīm, 3. l. mn. zàstrānē, imp. zastráni, aor. zastránih, prid. r. zastránio 1. skrenuti s puta 2. pren. a. skrenuti s dobroga životnog puta b. udaljiti se od kakve teme; vidski paranjak: zastranjivati

zastranjénje

im. s. G zastranjénja pogrešan put

zastranjívānje

im. s. G zastranjívānja 1. skretanje s puta 2. pren. a. skretanje s dobroga životnog puta b. udaljivanje od kakve teme

zastranjívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zastrànjujēm, 3. l. mn. zastrànjujū, imp. zastrànjūj, aor. zastranjívah, imperf. zastrànjīvāh, prid. r. zastranjívao 1. skretati s puta 2. pren. a. skretati s dobroga životnog puta b. udaljivati se od kakve teme; vidski paranjak: zastraniti

zàstrašiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàstrašīm, 3. l. mn. zàstrašē, imp. zàstraši, aor. zàstraših, prid. r. zàstrašio, prid. t. zàstrašen izazvati strah u kome [~ djecu]; sin. preplašiti, prestrašiti, uplašiti; vidski paranjak: zastrašivati

zastrašívānje

im. s. G zastrašívānja izazivanje straha u kome; sin. plašenje, strašenje

zastrašívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zastràšujēm, prez. 3. l. mn. zastràšujū, imp. zastràšūj, aor. zastrašívah, imperf. zastràšīvāh, prid. r. zastrašívao, prid. t. zastràšīvān izazivati strah u kome [~ djecu mrakom]; sin. plašiti; vidski parnjak: zastrašiti

zàstrijēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zȁstrēm, 3. l. mn. zȁstrū, imp. zàstri, aor. zàstrijēh, prid. r. m. zȁstrō, ž. zȁstr̄la, s. zȁstr̄lo, mn. zȁstr̄li, prid. t. zȁstr̄t 1. navući zastor ili kakav prostirač preko čega [~ pozornicu] 2. zakloniti što od pogleda [Oblaci su zastrli Sunce.; ~ lice velom]; sin. prekriti, zakriti; vidski paranjak: zastirati

zastúpānje

im. s. G zastúpānja 1. službeno predstavljanje pojedinca ili skupine u kakvoj državnoj ustanovi 2. iznošenje kakva stajališta

zastúpati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàstūpām, 3. l. mn. zastúpajū, imp. zàstūpāj, aor. zastúpah, imperf. zàstūpāh, prid. r. zastúpao, prid. t. zàstūpān 1. službeno predstavljati pojedinca ili skupinu u kakvoj državnoj ustanovi [~ građane u Saboru; ~ stranku na sudu] 2. iznositi kakvo stajalište [~ drukčije mišljenje]

zástupnica

im. ž. G zástupnicē; mn. N zástupnice, G zástupnīcā 1. žena koja zastupa čije ciljeve i korist; žena koja vodi zastupništvo [~ osiguravajućega društva]; sin. (agentica) 2. žena koja je na izborima izabrana da zastupa birače [saborska ~]; sin. (predstavnica)

zástupničin

prid. G zástupničina; ž. zástupničina, s. zástupničino 1. koji pripada zastupnici, ženi koja zastupa čije ciljeve i korist; koja vodi zastupništvo; sin. (agentičin) 2. koji pripada zastupnici, ženi koja je na izborima izabrana da zastupa birače; sin. (predstavničin)

zástupničkī

prid. G zástupničkōg(a); ž. zástupničkā, s. zástupničkō koji se odnosi na zastupnike; sin. (predstavnički)

zástupnīk

im. m. G zástupnīka, V zástupnīče; mn. N zástupnīci, G zástupnīkā 1. osoba koja zastupa čije ciljeve i korist; osoba koja vodi zastupništvo [~ osiguravajućega društva]; sin. (agent) 2. osoba koja je na izborima izabrana da zastupa birače [saborski ~]; sin. (predstavnik)

zástupnīštvo

im. s. G zástupnīštva; mn. N zástupnīštva, G zástupnīštāvā/zástupnīštvā ured ili tvrtka koja pruža kakve usluge, npr. prikuplja podatke, daje obavijesti, posreduje u dogovaranju poslova za koju drugu tvrtku i sl. [~ za kupovanje i prodaju kuća i stanova; turističko ~; otvoriti ~]; sin. (agencija, predstavništvo, zastupstvo)

zástupstvo

im. s. G zástupstva; mn. N zástupstva, G zástupstāvā/zástūpstvā 1. v. zastupništvo 2. jd. pravo distribuiranja kojega proizvoda ili koje robne marke [imati ~]

zasúkati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsūčēm, 3. l. mn. zàsūčū, imp. zasúči, aor. zasúkah, prid. r. zasúkao, prid. t. zàsūkān 1. namatajući skupiti što [~ brkove] 2. uvijajući ili vrteći podignuti što [~ nogavice; ~ rukave]; sin. podviti, zavrnuti; ant. odvrnuti

zàsūti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zȁspēm, 3. l. mn. zȁspū, imp. zàspi, aor. zàsūh, prid. r. m. zȁsuo, ž. zȁsūla, s. zȁsūlo, mn. zȁsūli, prid. t. zȁsūt 1. sipajući zatrpati koga ili što [~ rupu pijeskom] 2. pren. uputiti komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. obasuti; vidski paranjak: zasipati

zasvàgda

pril. za sva vremena [Voljet ću te ~.]; sin. dovijeka, svagda, uvijek, vazda zast., vječno, zauvijek

zasvírati

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zàsvīrām, 3. l. mn. zasvírajū, imp. zàsvīrāj, aor. zasvírah, prid. r. zasvírao, prid. t. zàsvīrān početi svirati, kratko svirati [~ poznatu melodiju]

zasvjedòčiti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zasvjèdočīm, 3. l. mn. zasvjèdočē, imp. zasvjedòči, aor. zasvjedòčih, prid. r. zasvjedòčio, prid. t. zasvjèdočen v. posvjedočiti

zašíljiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàšīljīm, 3. l. mn. zàšīljē, imp. zašílji, aor. zašíljih, prid. r. zašíljio, prid. t. zàšīljen napraviti na čemu šiljak, šiljeći naoštriti što [~ olovku]

zàšiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zȁšijēm, 3. l. mn. zȁšijū, imp. zàšīj, aor. zàših, prid. r. zàšio, prid. t. zašìven pričvrstiti što koncem, šijući spojiti [~ dugme na kaput; ~ rub na hlačama]; vidski parnjak: zašivati

zašívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàšīvām, 3. l. mn. zašívajū, imp. zàšīvāj, aor. zašívah, imperf. zàšīvāh, prid. r. zašívao, prid. t. zàšīvān pričvršćivati što koncem, šijući spajati [~ dugmad na kaput; ~ rub na hlačama]; vidski parnjak: zašiti

zàštita

im. ž. G zàštitē; mn. N zàštite, G zȁštītā sredstvo ili način sprečavanja neugodnosti, poteškoća ili opasnosti [~ od sunca; ~ od metaka; ~ okoliša]

zaštìtār

im. m. G zaštitára, V zȁštitāru/zȁštitāre; mn. N zaštitári, G zaštitárā osoba koja štiti osobe ili imovinu

zaštitárev

prid. G zaštitáreva; ž. zaštitáreva, s. zaštitárevo koji pripada zaštitaru; sin. zaštitarov

zaštitàrica

im. ž. G zaštitàricē; mn. N zaštitàrice, G zaštititàrīcā žena koja štiti osobe ili imovinu

zaštitàričin

prid. G zaštitàričina; ž. zaštitàričina, s. zaštitàričino koji pripada zaštitarici

zaštitárov

prid. G zaštitárova; ž. zaštitárova, s. zaštitárovo usp. zaštitarev

zaštìtārskī

prid. G zaštìtārskōg(a); ž. zaštìtārskā, s. zaštìtārskō koji se odnosi na zaštitare i zaštitarstvo [zaštitarska tvrtka]

zaštitárstvo

im. s. G zaštitárstva djelatnost zaštite osoba i imovine

zaštítiti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàštītīm, 3. l. mn. zàštītē, imp. zaštíti, aor. zaštítih, prid. r. zaštítio, prid. t. zàštīćen spriječiti da tko bude izložen kakvoj opasnosti ili neugodnosti [~ dijete; ~ organizam od zaraze]

zàštitnī

prid. G zàštitnōg(a); ž. zàštitnā, s. zàštitnō koji služi za zaštitu [zaštitna boja; zaštitna ograda; zaštitne rukavice; zaštitno sredstvo]

zàštitnica

im. ž. G zàštitnicē; mn. N zàštitnice, G zàštitnīcā 1. žena koja koga ili što brani ili štiti; sin. braniteljica 2. svetica koja koga ili što brani ili štiti [Sveta Barbara zaštitnica je rudara.]

zàštitnica

im. ž. G zàštitnicē; mn. N zàštitnice, G zàštitnīcā vojn. manja postrojba koja osigurava veću postrojbu pri odstupanju

zàštitničin

prid. G zàštitničina; ž. zàštitničina, s. zàštitničino koji pripada zaštitnici, ženi koja koga ili što brani ili štiti; sin. braniteljičin

zàštitničkī

prid. G zàštitničkōg(a); ž. zàštitničkā, s. zàštitničkō koji se odnosi na zaštitnike

zàštitnīk

im. m. G zàštitnīka, V zàštitnīče; mn. N zàštitnīci, G zàštitnīkā 1. osoba koja koga ili što štiti; sin. branitelj 2. svetac koji koga ili što štiti [Sveti Nikola zaštitnik je pomoraca.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga